Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Luiza i Lotta



škare



Et vous? Qui êtes-vous?

- hypocritical truth teller
- absinthe's adoration
- melodic lullaby
- face de poupée
- Souvenirs de la musique
- Presumptuous Pepper
- J'ai une off/on-line sœur [KETRIN]

La musique:

-Nightwish
-Therion
-Pantera
-Epica
-Rammstein
-Metallica
-Symphony X
-Iced Earth
-Sonata Arctica
-Blind Guardian
-Abonos
-Deep Purple
-Amorphis
-Annihilator
-Eluveitie


La musique classique:

-Beethoven
-Bizet
-Čajkovski
-Donizetti
-Kabalevsky
-Mozart
-Puccini
-Ravel
-Rossini
-Verdi
-Vivaldi

Livres

Francis Scott Fitzgerald
-Tender is the Night
-The Great Gatsby
-The Beautiful and Damned

Edgar Allan Poe
-Tales & Poetry

Joanne Harris
-The Lollipop Shoes
-Blueeyedboy
-Chocolate
-Gentleman and Players

Oscar Wild
-The Picture of Dorian Grey

William Faulkner
-Light in August
-As I Lay Dying
-The Sound and the Fury

Henry James
-The Turn of the Screw


Page Blanche

Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow-
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand-
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep- while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?

(E.A. Poe; Dream Within a Dream)

Gospođica Castel


Gospođica Castel izašla je na verandu vedra jutarnjeg lica, svježine na kojoj joj malo tko ne bi zavidio i nezamjetno udahnula vlagu. Verada je bila skoro u potpunosti prekrivena jesenskim lišćem otpalim s drveta koji se nadvijao nad njome ne bi li čuvao malenu prizemnicu od nedaća. Čovjek bi pomislio kako Nora Castel nije dugo izlazila iz svoje kuće i tada bi u tome imao pravo. Razdoblje promjenjivog raspoloženja i poneka uobičajena dnevna nesreća imali su običaj oslabiti joj percepciju. No bilo kako bilo, u pravo vrijeme odlučila se izaći na svjetlo dana. Pejzaž je bio zapanjujuć u ovo dobe godine i sada su iz drveta osim vlage blago isparavali brojni mirisi ugodni za nosnice, a vjetar je nosio miris pečenog kestena iz susjedne kuće. Ulica je bila mirna jutrima i večerima, a sada je bila zora i ulične lampe još se nisu ugasile. Njihovo svjetlo, prigušeno danjim, probijalo se i naziralo kroz maglu. Ovdje se svi dižu rano. Nekoliko susjeda već je provirilo na ulicu da posvjedoči ovom i svježem i mirnom razdoblju dana, obavijenom velom čistoće jutarnjeg zraka i čađa koji je već pridolazio iz grada. A čaj, već se naveliko kuhao u više domova i miješao se s mirisom zimnice iz ostave i suhog lišća i zemlje izvana.
Nora Castel uvukla je miris svega toga u sebe i u tome trenu izraz njena lica prekrilo je ono blago crvenilo od unutarnje topline, u tome trenu svako njeno raspoloženje osim onih najekspresivnijih čovjek ne bi mogao niti zamijetiti a kamoli razaznati.
Ušavši je u maleno predvorje svoje kuće, u kojemu se odmah dalo opaziti nekoliko šalica popijenog čaja na ormariću ispod ogledala, jedva se osvrnula oko sebe te je spuštene glave skinula vestu i objesila je na pozlaćenu kuku. Kuća je bila neuredna; do obješenog kaputa od kašmira s bogatim i zamjetnim vunenim ovratnikom stajala je manja hrpa šalova i pregršt papira s bilješkama koje su uglavnom bile nepotrebne. Nepotrebne iz više razloga; sve da je i Gospođica Castel htjela se prisjetiti svoje opskurne struke ubrzo bi shvatila kako više za nju nema smisla. Ušavši unijela je vanjsku svježinu u prostoriju. Sada ovaj malen dio kuće nije bio samo oronuli hodnik već i ulazni put dašcima mirisnog jesenskoga vjetra. Kuća se već sasvim zgrijala a peckanje vatre u kaminu podsjećalo je na večer prije nego na jutro. U dnevnom boravku čekao ju je njen kipući čaj od naranče koji sama spravlja sušeći narančine kore i ama baš nikome ga ne pohvali. Prišla je trosjedu i čvrsto stegnula njegov naslon. Ruke su joj odavale iscrpljenost no sada čitljivo lice odavalo je sazrijelost i entuzijazam. Na televiziji, koja je čini se ostala upaljena i preko noći, tutnjao je ranojutarnji program. Gospođica Castel bila je jedna od rijetkih žena u tim godinama koja bi za mirnih jutara gledala animirane filmove za djecu (pa i za one koji nikada nisu zaboravili vrijednost razmaženih reakcija) i jedna od rijetkih koja bi pri tome ispružila noge na trosjed i smijala se; u sebi taj smijeh je bio pretenciozan i glasan, a kada biste ju pogledali samo bi se nazirao zagonetni osmjeh na skamenjenom licu, koji je više bilo stvar sveukupnog izraza lica.
U njenoj glavi brojne su misli prolazile od jednom. Mislila bi o svakodnevnom životu a razmišljala o zapetljanosti jednostavnih stvari koje je tako teško razumijevala. Između ostalog, bila je jedna od mnogih, a opet rijetkih koji nisu mogli prihvatiti jednostavno objašnjenje. Ali Nora Castel se trudila – o i kako li se samo trudila, Nora Castel, držati nemirne vode u uzdama i prokuhalu vodu u loncu.
Sada sasvim dobro raspoložena slušala je kako vjetar udara u prozore, a lišće zapinje u žaluzinama. Zlaćane boje koje su nadvladala tmurnost vremena zasjale su joj u pogledu dok je promatrala igru mačke i miša koja se vani odvijala između prirodnih sila. Njen sadašnji mir nije bio ništa drukčiji. Spokoj koji je jesen unijela u njene vrtove, čas zaključane – čas dostupne čitavome svijetu, bio je nezamjenjiv i ponovljiv. Nakon svih ovih godina, čovjek se navikne i na najneobičnije rutine.
Napokon, sjela je u naslonjač do kamina i počela razmišljati o onome što ima ispred sebe, sadržaju i opširnom i kratkom sebe i svoje prošlosti. Započelo je rasklapanje o njezinom ljubavnom životu u njezinoj glavi. Bilo joj je jasno da ono zamrlo unutar nje, u godinama u kojima je ona, ne može više oživjeti; osobito ako je to nešto bilo imalo povezano s mladosti. Ono malo spojeva što je imala u zadnjih nekoliko godina, za dana kada su njene široke smeđe oči srednjih razmjera imale imalo nekadašnje bistrine, bili si potpuna propast. Trenucima kada bi uspjela uspostaviti onaj ljudski kontakt sa svojim sugovornikom kada riječi teku same od sebe, a razumijevanje između redaka dolazi prirodnom intuicijom, bili su jedva održivi. Vrlo brzo, nakon što je ponovno dobila želju da zadivi, da presretne sljedeću riječ i učini ili kaže nešto neočekivano ali prihvatljivo, u njoj bi sve više i više isplivavala sadašnja usahlost, bezvoljnost i beznadnost. Oh da, još da je dvadeset ili makar trideset, mogla bi uspostaviti trajniji kontakt s onime što je nekada bila. No sada, sada su ti dijelovi njenog karaktera ostali u njoj poput starih sjećanja, vividni su i neaktivni. I ubrzo, osoba sa suprotne strane stola njuhom bi doprijela do toga što buja unutar nje, i izašla bi razgolićena na površinu, našavši se u trenutku nelagode, u čistoj stupici njihove konverzacije.
Čaj u kuhinji je zavrio i pištanje lonca ju je prekinulo u razmišljanju. Za razmjerno malen vremenski interval našla se u kuhinji. Nasula je čaj u oblu šalicu i u ruci ga ponjela sa sobom. Sjela je za manji stakleni kuhinjski stolić (prikladan za osobu koja živi sama i rijetko prima goste( i spustila vreli čaj na njega. Iz pare vruće tekućine potekao je novi tok misli. Tako, ovaj život smo obavezni živjeti i tjera nas preuzeti na ono što nam tek dolazi. Prisiljeni smo od njega uzimati satisfakcije koje dolaze i odlaze., za svaki period života drukčije i nejednako vrijedne. Sada se potpuno opustila u stolici; što je ostalo iza je ostalo, a za ovo što je preostalo život dijeli nove novčiće.
Sjedeći, ponavlja još nerealiziranu činjenicu „pojavit će se nešto za uraditi, pojavit će se nešto za uraditi…“…
(Pjev vjetra i udaranja lišća o prozor u potpunosti su joj usporili kretnje i misli.)


Image and video hosting by TinyPic




- 21:33 - 30.11.2010. - komentiraj (14)


© [Kiss My Lips]